Pages Menu
TwitterRssFacebook
Categories Menu
Izložba – Vinko Šebrek – Zagreb, Zagreb

Izložba – Vinko Šebrek – Zagreb, Zagreb

Izložba Vinka Šebreka koja je otvorena još 1. prosinca prošle godine može se pogledati do 20. siječnja 2012. godine i to ni manje ni više nego u Kući piva, pa spojite ugodno s korisnim (svatko prema svojem uvjerenju) te uživajte u dvije blagodati odjednom.

Zagonetni Šenoa

U nastavku vam donosimo tekst poznatog Zagrebačkog publicista Kemala Mujičića:

 

U „Kući piva“, na daleko poznatoj prodavaonici specijaliziranoj za promociju i prodaju piva na zagrebačkoj Trešnjevci, u Gorjanskoj ulici 22  već više od mjesec dana otvorena je izložba fotografija Vinka Šebreka, počasnog predsjednika Fotokluba Zagreb pod nazivom „Zagreb, Zagreb“. Iako je do sada izložbu vidjelo mnogo ljudi, ona je u medijima prošla nekako nezapaženo. Pošto će izložba biti otvorena još petnaestak dana, želim o njoj progovoriti, ne samo zbog autora i izložbe, već i zbog povećane izlagačke aktivnosti članova Fotokluba Zagreb, kluba u kome autor djeluje već više petnaestak godina.

Umjetnost je uvijek težila da se otrgne iz zatvorenih prostora kojima je jedina svrha da prikazuju umjetnost. Meni su takva mjesta, kao razne galerije, nešto slično mjestima hodočašća. Zato više volim stalne postave. Tamo uvijek nađem iste prijatelje kako me čekaju da ih vidim i da se stanovito vrijeme družim s njima.

Međutim, mi koji volimo umjetnost vidimo je posvuda: ruža koja se kiti raznim bojama i mirisima da bi bila primijećena, kao i ostalo bilje. Recimo jorgovan ili jasmin koji se kite cvjetovima i mirisima jednom godišnje da bi bili primijećeni, kao i runolist koji se skrio na vrhu brda i mami vas svojom ljepotom.

Sve, ama baš sve traži ljepotu, a ljepota je umjetnost. Zidove svojih kuća ukrašavamo slikama, komode kipovima ili kipićima. Prste nakitom, uši naušnicama. Jer čovjek uvijek teži ljepoti. Naša su čula podređena ljepoti; jezik se raznježi ljepotom ukusa; koža uživa u ljepoti dodira; nos zadovoljno diše u ljepoti mirisa; uho u ljepoti glazbe; oko u ljepoti krajobraza.

A sve je krajobraz. Hodamo ulicama i odjednom zastanemo pred nekim zidom s kojeg nas promatra neki lijepi grafit; nađemo se na autobusnom kolodvoru i ostajemo ugodno iznenađeni kad nas u toj putničkoj gužvi promatra neka mirna slika nekog nepoznatog ili poznatog majstora. I novine se ukrašuju fotografijama, e da bi razbile monotoniju slova. A i slovo nije ništa drugo do slike nekog glasa.

Uobičajilo se da mnogi ugostitelji, u težnji da učine svoj prostor ugostiteljstva ugodnijim, priređuju izložbe slikara i umjetničkih fotografa, kao što gdjekad pozovu u svoj prostor glazbu, književnost, teatar…

Činjenica je, da su ova mjesta veoma frekventna, da ih dnevno posjećuje velik broj ljudi, koji ove izložbe pogledaju, rekli bismo, onako usput. Među mnogim autorima najbrojniji su članovi Fotokluba Zagreb, koji najčešće izlažu u: Likumovom izlogu u Dežmanovom prolazu, u ostakljenim panoima galerije “Idi i vidi” na šetnici u Heinzlovoj ulici 47a, u Caffe baru LP, u ulici Račkoga 11, u svratištu ”Cinkuš” na Gornjem gradu, u prostorijama najvećeg trgovačkog centra West Gate u Zaprešiću, na panoima mnogih zagrebačkih knjižnica, a u posljednje vrijeme i na zidovima poznate grosističke prodavaonice  piva – „Kuće piva“ u Gorjanskoj ulici 22 na Trešnjevci. Tako je grad otvorio vrata umjetnosti i tamo gdje nismo svikli da ćemo doživjeti trenutke nečijeg umjetničkog nadahnuća.

Zato sam bio ugodno iznenađen kad sam u „Kući piva“ susreo fotografije Vinka Šebreka. Osjećao sam se kao da sam nenadano susreo dragu prijateljicu – fotku. Koja me je vodila do druge prijateljice, fotografije, a ova do treće, tako da sam, kupujući pivo, vidio i, mogao bih reći, malu retrospektivu fotografija ovoga poznatog i priznatog fotografskog umjetnika.

Ako niste znali, Vinko Šebrek je čovjek koji je ponovno vratio Fotoklubu Zagreb slavu foto-umjetnosti. Naime, Zagreb je u svojoj povijesti imao nekoliko razdoblja kad je fotografija carevala kao umjetnost. Ta se razdoblja nazivaju „Zlatne godine Zagrebačke fotografije“, a uglavnom su vezana za Fotoklub Zagreb i vrsne majstore te nove umjetnosti. I kad se zagrebačka umjetnička fotografija opet našla u zapećku umjetničkih zbivanja, krajem prošlog stoljeća, Fotoklub Zagreb dobio je za predsjednika foto-zaljubljenika i brigadira Hrvatske vojske, poduzetnog i vrlo uspješnog organizatora Vinka Šebreka. Predsjedavao je ovim najstarijim evropskim klubom u tri mandata do proljeća 2010. godine.

Šebrek se, gdjekad mi se činilo, stopio sa Fotoklubom i svim članovima. Kojih u početku baš i nije bio pretjeran broj. Prvo što je učinio, privukao je mnoge brojne zaljubljenike u fotografsku umjetnost, posebno mlade, a onda ih izveo iz prostorija u Ilici u svijet. Šebrek misli da je svaki prostor kojim se kreću ljudi pogodan za izložbu fotografija. Tako su prije njega, raspitao sam se, prostorijama Kuće piva izlagali i drugi članovi Fotokluba Zagreb, kao što su Čedomil Gros, Senka Jurković Gros i Biljana Knebl.

A ono što je još zanimljivije, sve su izložbe su bile na temu Zagreba i Zagrepčana, što i nije čudno ako znademo da je Trešnjevka najslikovitiji dio Zagreba, jer tu se susreće povijest sa sadašnjošću i budućnosti.

Šebrekovu izložbu čine 22 fotografije snimljene u posljednjih petnaest godina i koje su već bile izložene na brojnim izložbama u zemlji i u svijetu. Na njima prepoznajemo mnogima poznat Šebrekov poseban fotografski umjetnički senzibilitet i osebujan izričaj. Riječ je o posebno osmišljenoj i priređenoj kolekciji fotografija zanimljivih kadrova poznatih zagrebačkih motiva snimljenih iz posebnih vizura, kao i  fotografija raznih prizora i događanja u gradu.

To su fotografije iz autorove posebne kolekcije o Zagrebu i Zagrepčanima, koje su već bile izložene na njegovim samostalnim izložbama, kao što su: Zagreb iz posebnog ugla – u Brežicama (1999); Zagrebačke perspektive – u Jakarti u dalekoj Indoneziji (2000); Zagrebačke šetnje – u Fotoklubu Zagreb (2000); Zagrebačke fotografske priče – u Grazu u Austriji (2002); Volim Zagreb – u Nottighamu u Engleskoj (2001); Zagreb moj grad (2008) – u Kyotu u Japanu ; Tempus fugit – u  Oradei u Rumunjskoj (2008) i  Zagrebačkim ulicama – u Mariboru (2010); zatim na više skupnih  izložbi Fotokluba Zagreb pod nazivom – Zagreb i Zagrepčani u Zagrebu i drugim mjestima u Hrvatskoj, kao i na više natječajnih izložaba u zemlji i svijetu.

Šebrekove  fotografije i izložbe o Zagrebu nemoguće je promatrati i prosuđivati odvojeno od njegovih organizatorskih, stručnih i promicateljskih djelatnosti koje je obnašao u Fotoklubu Zagreb posljednjih dvadesetak godina, posebne onih vezanih na promociju i prezentaciju Zagreba, koje kontinuirano priređuje Fotoklub Zagreb. Uostalom, zato je i izabran za počasnog predsjednika Fotokluba starog više od stotinu godina. To se posebno odnosi na djelatnosti gdje se Šebrek pojavljivao kao organizator i moderator izložbi, kao pisac tekstova u katalozima i za medije pod nazivom – Zagreb i Zagrepčani, te pisanje uvodnih članaka i recenzija klupskih kolekcija sa istim naslovom, koje je klub priređivao u raznim gradovima u Hrvatskoj i svijetu.

Fotografija je Šebrekov način i stil života.

Zagreb je Šebrekova stalna i vječna tema.

A izložbom u kući piva Šebrek je želio zaokružiti jedan dio svog stvaralaštva o Zagrebu, a sada ide dalje u potragu za novim i starim motivima. Težište će dati, kako je vidljivo i na ovoj izložbi, na život, pulsiranje grada, na uličnu fotografiju, isto kako je to nekada činio Tošo Dabac, Šebrekov veliki uzor.

Eto, zato sam zadovoljan izišao iz Kuće piva. U duši sam ponio ljepotu Šebrekovih umjetničkih fotografija, a u „cekeru“ više vrhunskih piva nego što sam namjeravao kupiti.

Kemal Mujičić

Zagreb, C'est La Vie

Komentari

komentara

Objavio – 07. siječnja 2012. – Izložbe