Fotografi godine fotokluba Zagreb

U organizaciji Fotokluba Zagreb od 23. ožujka pa do 5. travnja 2010. godine u galeriji Fotokluba Zagreb biti će otvorena izložba fotografija deset najuspješnijih članova Fk Zagreb u 2009. godini. Izložba nosi naziv Fotografi godine.

NOVE IDEJE NA ZASADIMA TRADICIJE

Fotoklub Zagreb već desetu godinu uzastopce, počevši od 2001. godine, priređuje izložbe fotografija svojih najuspješnijih članova u prethodnoj godini. Kroz kontinuirano praćenje i bilježenje aktivnosti i ostvarenih osobnih rezultata svojih članova na žiriranim izložbama, na ovogodišnjoj Skupštini klub je proglasio deset najuspješnijih autora u 2009. godini.

Potaknuti sličnim afinitetima i sličnim gledanjima na ulogu, razvoj i trend suvremene fotografije, oni su tijekom godine stvarali raznovrsna fotografska djela koja su izlagali na žiriranim izložbama u zemlji i svijetu i za mnoga od njih dobili značajna priznanja i nagrade. To nisu tek usputni i slučajni uradci. Ta su djela prvenstveno plod njihovog rada, njihovog senzibiliteta i inventivnosti, ali ona su i rezultat posebnog klupskog duhovnog ozračja koje usmjeruje i usklađuje njihovo djelovanje, sukladno tradiciji i suvremenim kretanjima u fotografiji.

Neki od njih stvaraju čiste fotografije bez ikakvih promjena i intervencija, neki koriste suvremene metode i sredstva u komponiranju i stvaranju fotografskih djela. Svi zajedno potvrđuju koliko su marljivost i upornost učenja i stvaranja, savjesnost i temeljitost u radu, fotografska maštovitost i umjetnička vitalnost od izuzetnog značaja za afirmaciju svakog autora.

Prvorangirani i najviše nagrađivani autor proteklih godina, Miljenko Marotti, izložio je fotografije turističkog žanra nastale prošle godine s mnogo mašte i umjetničkog senzibiliteta. Njegov impozantni opus otkriva formiranog autora izražene osobnosti koji zna izreći vlastita spoznajna otkrića i kroz njih ponuditi posve nova stvaralačka rješenja. Njegovi uradci odišu posebnim viđenjem stvarnosti kojima progovara na osebujan način, neposrednom i potpuno dorečenom komunikacijom, likovno jasno i tehnički savršeno. Taj svoj istančani senzibilitet Marotti posebno otkriva u impresionističkim snimkama prirode i fotografskog bilježenja događanja i zanimljivih motiva s putovanja u daleke krajeve svijeta. Fotografijom se bavi od studentskih dana, a od 2002. godine aktivno izlaže. Stopedesettri fotografije primljene su mu u proteklih sedam godina na preko 150 izložbi i salona pod pokroviteljstvom FIAP-a, međunarodne federacije fotografske umjetnosti. Nositelj je počasnog umjetničkog zvanja – Kandidat majstora fotografije Fotokluba Zagreb i AFIAP, umjetnik međunarodne federacije fotografskih umjetnosti.

Drugorangiranog Božidara Kasala prepoznajemo kao autora trenutka, koji zna što želi i kako to najbolje ostvariti. Njegove fotografije imaju u pravilu zanimljive priče i jasne poruke. Njegov aparat je skoro uvijek uz njega, pa se tako uz zavidnu moć opažanja skoro uvijek nađe na pravome mjestu u pravo vrijeme. Nikad ne radi prethodne planove i stilizacije. Bez obzira što je prinuđen često puta snimati nasumično, njegovi su snimci promišljeni, inventivni i posebni. Fotografija je umjetnost zapisa svjetlom, pa ga sukladno tome Kasalo koristi kao primarni izražajni element, koji uz boju i oblik daje jedinstvenu atmosferu i ?štih? njegovim fotografijama. Najviše snima na brojnim putovanjima, posebno njeguje uličnu fotografiju, fotografije stare arhitekture i portrete, ali i detalje. Snima život oko sebe, dokumentarno, s puno estetskih i duhovnih vrijednosti. Svojim najvećim uspjehom u prošloj godini smatra prvu nagradu i pohvalu na velikom Međunarodnom natječaju Verrano u Argentini za ambijentalni atlas Buenos Airesa.

Željko Krčadinac treći je po rangu. Najstariji je po godinama i već je preko 50 godina prisutan na fotografskoj sceni. U svom stvaralaštvu ostao je vjeran tradiciji – staroj školi fotografiranja, fotografiji osamdesetih godina prošlog stoljeća. Shvaćajući da mu je fotografija pravi izazov i poziv, ali i životna pratilja, njome se jedno vrijeme bavio i poluprofesionalno. Žao mu je što se danas premalo njeguje fotografija s njenim izvornim karakteristikama i vrijednostima, pa ističe da se fotografija zbog interneta i obrade na računalu neslućeno omasovila i automatizacijom postupka postala nešto sasvim drugo u odnosu na staru školu, kojoj očito još uvijek pripada. Smatra da, za razliku od slikarstva, fotografija uvijek mora zadržati određeni stupanj dokumentarnosti. Ipak ga raduju neka nova kretanja u suvremenoj fotografiji. Sudjelujući na svjetskim izložbenim salonima, uvidio je da se u zadnje vrijeme sve više odvaja tzv.”kreativna” od tradicionalne izvorne fotografije. To ga veseli, jer se fotografija iz života ponovno vraća na scenu, kao i ona fotografija na kojoj je nazočan čovjek. Nazočnost čovjeka na fotografiji za njega je imperativ, jer čovjek je mjerilo svega, pa makar po cijenu prevelike dokumentarnosti, čime se uostalom odlikuje većina njegovih snimaka, pa tako i fotografije izložene na ovoj izložbi.

Za Nedu Rački u njenom fotografskom stvaranju na prvom je mjestu tema. Snovi mogu doći i kasnije, tek kad je uspostavljen pravilan red stvari u viziji, mašti, obliku i sadržaju. Traži motive tu pokraj nas, bili oni obične ili posebne prirode i značenja, razna događanja, raspoloženja ili emocije, a u svojim fotografijama otkriva liričnost, simboliku i atmosferu. A upravo atmosfera je ono što je najviše privlači, mjesta na kojima se osjeća vrijeme, prolaznost, gdje se provlače sjećanja ili osjeća tišina, okultna mjesta gdje se najlakše može zagledati u vlastitu duhovnost. To su prije svega crkveni interijeri ili zapušteni dvorci, stare gornjogradske veže ili zaboravljena dvorišta, zabačene ulice ili mjesta ?na kraju svijeta”. A između snova, prošlosti i stvarnosti, izlet u eksperimentalnu fotografiju dobrodošao je izlet u jedan sasvim drugi, novostvoreni svijet. Iako je tek odnedavno član kluba, a fotografijom se bavi tek nekoliko godina, svojim fotografijama i osvojenim nagradama ubrzo je skrenula pozornost na sebe, posebno osebujnim likovnim rješenjima potpuno usklađenim s modernim fotografskim izričajem.

Vinko Šebrek već je pet punih desetljeća prisutan u fotografiji gdje uspješno participira u oblikovanju fotografskog stvaralaštva Fotokluba Zagreb. Ne vjeruje u kult rođenog genija ili talenta niti u lažno obožavanje heroja. Ipak, kaže, bio bi nezahvalan kad ne bi priznao njihov utjecaj. Smatra da su djela velikih umjetnika stvorena prije svega njihovim radom i učenjem, a tek onda nadarenošću. Uvijek se takmiči sam sa sobom. Njegova je maksima ?manje je više?. To znači upotrijebiti minimum elemenata za maksimum ciljeva, uz konstantnu intenzivnost s ciljem postizanja efekta. Njegov fotografski put je put učenja, stvaranja i dokazivanja. Nikad nije štedio napora, niti je fotografiju doživljavao kao jednostavno opuštanje u mediju koji je još u samoj mladosti učinio svojim izborom. Otkrivao je uporno i strpljivo, tražio i našao smjer koji mu je omogućio stvaranje željene simbioze između odabranog medija i osobnih artističkih nastojanja. Kad čovjek tako nešto voli, kao što on voli fotografiju, tada želi da i drugi u tome sudjeluju. To je bio jedan od razloga da je već tri desetljeća prisutan u organizaciji života i rada u fotografskim udrugama, a preko dvadeset godina kao njihov čelni čovjek. Za njega je fotografija pokazatelj unutarnjeg stanja duha i duše i ne predstavlja samo prepoznatljive stvari iz opipljivog svijeta. On ne oponaša, već nastoji iskazati i ono nevidljivo i neopipljivo, ono skriveno, doživljeno i osjetilno.

Ante Jaša je autor koji u okviru takmičenja za izbor najuspješnijih članova Fotokluba Zagreb zauzima veoma zapažena mjesta. Uvijek kreativan, human, dobronamjeran, odličan organizator i pedagog, višestruko darovit fotograf, svojim djelima u hrvatskoj fotografiji i foto dokumentaristici ostavio je neizbrisiv trag. Urođena darovitost i prvorazredna vještina, radišnost, kontinuirano djelovanje i stvaranje, kao i osebujan autorski stil, smještaju ga među značajnije hrvatske fotografske umjetnike i stvaratelje. Snimajući razne motive i događaje, a posebno objekte tradicijskog graditeljstva, stare običaje i suvremen način života otočana, te prirodni ambijent otoka i mora, stvorio je fotografije velike dokumentarne i estetske vrijednosti, te je svrstan među najznačajnije hrvatske autore kreativne fotografije. Radovi su mu prihvaćeni na natječajima 108 međunarodnih izložba na svim kontinentima. Za likovno-umjetničko djelovanje dobio je 31 nagradu i priznanja među kojima se ističu: Artist – AFIAP i Excellence – EFIAP Međunarodnog udruženja fotografske umjetnosti te Američkog fotografskog udruženja PSA 2 Star Rating. Bavi se publicističkim radom i objavljuje članke u dnevnim i tjednim novinama. Likovno oblikuje knjige, kataloge, plakate i druge publikacije. Fotografije su mu objavljene kao ilustracije u 23 knjige, u katalozima Hrvatskog foto saveza te u novinama i časopisima. Priredio je 40 likovnih izložbi drugih autora. Osnivač je i voditelj foto kluba ?Kornat?, izložbe ?Otok i more? i umjetničke galerije ?Otok? u Kukljici, gdje je skupio zbirku umjetničke fotografije o svom zavičaju.

Čedomil Gros je autor koji je često prisutan na klupskim i mnogim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Fotografija je njegovo opredjeljenje još od mladosti. Fotoaparat mu je u početku bio sredstvo za bilježenje značajnih i sretnih trenutaka u životu, dakle optički dnevnik mladalačke radoznalosti, a kasnije mu postaje sredstvom kreativnog promišljanja i stvaranja fotografija visokih estetskih i tehničkih vrijednosti. Sudjelovao je na preko sto žiriranih izložbi, na kojima osvaja nagrade i priznanja kojima stiče počasna umjetnička zvanja Majstor Fotografije Fotokluba Zagreb i – AFIAP (Artist fotograf), Međunarodne federacije fotografske umjetnosti. Njegove fotografije pokazuju da se radi o formiranoj fotografskoj osobnosti koja uvijek nastoji dati nova rješenja temeljena na likovnosti i na nenametljivoj tehničkoj perfekciji. One svjedoče o njegovom nepogrešivom osjećaju za kompoziciju, dobar raspored glavnog i sporednog, za koloristički senzibilitet i atmosferu. Za njega je fotografija likovno djelo stvoreno tehničkim sredstvima i pomagalima, pa tako stvara lijepa ostvarenja lirske profinjenosti i poetske zavodljivosti. Gros zapravo nije fotograf konkretnog događaja, njemu je konkretan motiv ili događaj povod za kreaciju i stvaranje najprije s fotoaparatom u ruci, a kasnije, ako je potrebno, i u digitalnoj radionici. On prihvaća novo i suvremeno samo u onoj mjeri u kojoj ono iskazuje osobnost fotografa. Svojim angažmanom u mnogim klupskim aktivnostima, a posebno u tehničkim i likovnim postavima izložbi, informatičkim zadaćama i drugim obavezama, koje su bitne za jednu brojnu i aktivnu udrugu kao što je Fotoklub Zagreb, Čedomil Gros jedan je od njezinih aktivnijih članova.

Fotografski životopis Biljane Knebl dug je i bogat. Fotografijom se bavi još od srednje škole primijenjene umjetnosti. Iako je završila grafiku i dizajn, što joj je i posao, fotografija joj u potpunosti ispunjava život. Budući da je dosta putovala po Hrvatskoj i svijetu, fotografija joj je optički notes pun uspomena i način da zapamti mjesta, ljude i događaje s tih putovanja, kao i trenutke s obitelji i prijateljima. Izlagačkom fotografijom se intenzivnije bavi posljednjih nekoliko godina, pridruživši se ubrzo najuspješnijim i najinventivnijim članovima kluba. I njoj, kao uostalom i mnogima u ovoj skupini, imanentna je smjelost, težnja da se izađe iz uskih konvencionalnih okvira fotografije, kako u sadržajnom tako i u formalnom pogledu. Njezini radovi pokazuju stalni napredak u fotografskom stvaranju i umijeću i njeno nužno definiranje ne samo u estetskom smislu, već i u smislu osobnog odnosa prema svijetu, što je uostalom neophodan uvjet za inovativnost. Prošle je godine najviše uspjeha imala s uličnim fotografijama sa zagrebačkog uličnog festivala – Cest is d’ Best, ali i s drugim fotografijama snimljenima na izletima, na odmoru na moru i drugdje. Uza se stalno ima fotoaparat, pa ako ugleda prizor koji ju potakne, može ga snimiti. To su kompozicija, boje, atmosfera ili osvjetljenje, no često motiv ovisi i o trenutnom raspoloženju. Najčešće snima na otvorenom, prirodu, arhitekturu ili ljude. Međutim, Biljana Knebl nije samo aktivni izlagač, već je aktivni sudionik društvenog života kluba i grafički urednik i dizajner klupskih publikacija i kataloga izložbi.

Davor Curić se od srednje škole bavi se fotografijom, koju je nadograđivao i usavršavao za vrijeme studija dizajna tekstila i odjeće pri Tehnološkom fakultetu u Zagrebu na kojem je i i diplomirao. Stvarajući grafička rješenja uvijek se susretao s fotografijom. Ističe da je ona često puta neizostavni i nezamjenjivi element koji vizualnom rješenju daje izravnost i prepoznatljivost. Prve fotografije počeo je snimati vezano za naručene poslove, a kasnije mu je fotoaparat postao vjeran prijatelj u šetnjama prirodom, pa je tako najviše u žarištu njegovog interesa priroda, putopisna fotografija, urbana (fotografija arhitekture), ulična – “Life” fotografija, kao i “slučajni – nenamješteni” portreti. Za njega je fotografija medij, umjetnost i zanat. Smatra da se svaka umjetnost stvara posebnim sredstvima, a fotografska – tehničkim. Ta sredstva, bez čovjeka, njegovog znanja, vještine, inventivnosti su mrtav alat. Smatra da umjetnost potiče od čovjeka i za njega se stvara. To je njegova maksima pri stvaranju, pa kada stvara razmišlja i o posjetiteljima svojih izložbi, a njegove izložbe su zaista zanimljive i zato i dobro posjećene.

Senka Jurković Gros također je svojim fotografijama skrenula pozornost na sebe. Kao izraziti dokumentarist, izloženim fotografijama pokazuje da čvrsto stoji na pozicijama inventivne i suvremene fotografije. Bilježi svijet oko sebe, sve ono što je okružuje, izdvajajući iz cjeline što je zanimljivo i posebno. Tražeći događaj u običnim, svakodnevnim ljudskim situacijama, nastoji pronaći i odgovarajuću likovnu vezu. Događaj sam po sebi za nju nije dovoljan razlog za nastanak fotografske slike. Na njenim fotografijama naglašena je likovnost i u tijesnoj je vezi sa sadržajem, kojeg dopunjava i objašnjava. Često puta, kao pravi paparazzo snima razna događanja i situacije iz potaje, kad je ljudi ne primjećuju, stvarajući pri tom maštovite fotografije. Snimanje ljudi, posebno portreta, njena je omiljena tema. I ovdje pažljivo izabire kompozicijske elemente slike, aktivno razmišljajući o ljudima koje snima, pa tako nastoji njihove unutarnje refleksije opredmetiti na fotografskoj slici. Pored portretne fotografije zanima je krajobraz, bio on prirodni ili urbani i life fotografija.

Valja očekivati da će ova izložba potaknuti ostale članove kluba za učestalije sudjelovanje na natječajima fotografije diljem Lijepe naše i u svijetu. Vjerujemo da će iduća izložba fotografija najuspješnijih autora svojim domašajima pokazati da poštivanje tradicije nije samo puko održavanje onoga čime se klub bavi, nego da će boljom kvalitetom fotografija i većim bodovnim rezultatima donijeti dah novoga, kako u umjetničkim izričajima, fotografskim dometima i svježim idejama, tako i u novim fotografskim imenima.

Vinko Šebrek

Biljana-Knebl-3prozora-3
Biljana Knebl – Tri prozora

DavorCuric-Setnja
Davor Curić – Šetnja

Miljenko-Marotti-Himba-Girl
Miljenko Marotti – Himba Girl

Senka-Jurkovic-Gros-Odrastanje-na-kamenu_1
Senka Jurković Gros – Odrastanje na kamenu

Cedomil-Gros-S-glavom-u-pijesku
Čedomil Gros – S glavom u pijesku

Ante-Jasa-U-crtovlju
Ante Jaša – U crtovlju

Bozidar-Kasal-Skolski-autobus-je-stigao-u-Rio
Božidar Kasal – Školski autobus je stigao u Rio

Neda-Racki-U-drugom-licu
Neda Rački – U drugom licu

Vinko-Sevrek-Vrbe
Vinko Ševrek – Vrbe

Zeljko-Krcadinac-Majcin-zaklon
Željko Krcadinac – Majčin zaklon