Dof – dubinska oštrina

Dof (engl. depth of field) – kod nas pojava poznata kao dubinska oštrina, nešto je što je većina ljubitelja fotografije upoznala kroz svoj rad. Nekima se dubinska oštrina događa slučajno, a neki “dofaju” s predumišljajem. Znalačko korištenje dubinske oštrine može uvelike poboljšati izražajnost fotografije. Za kontroliranu dubinsku oštrinu nije dovoljno samo mijenjati otvor zaslona. Važna je i žarišna duljina objektiva, veličina senzora (tj. filma), udaljenost objekta kojega želimo izoštriti od pozadine i boke objektiva.

Oštrina je pojava jasnih rubova na objektima snimanja. Najveća oštrina može se dobiti samo na jednoj jedinoj udaljenosti, svi ostali objekti prizora su manje ili više neoštri. Naš mozak adaptira oštrinu naših očiju automatski i kontrolira oči da izoštravaju samo ono na što usmjeravamo pažnju. Dubinsku oštrinu oka možemo mijenjati. Ako je neki tekst bolje osvijetljen, šarenica oka će zatvoriti otvor kroz koji ulazi svjetlost i mi možemo vidjeti oštrija slova kad čitamo knjigu pri jačem svjetlu. Većina objektiva je optimizirana da daje najveću oštrinu kad se otvor zaslona (blenda) zatvori za jedan do dva koraka (ako je maksimalni otvor objektiva F:2,8, taj će objektiv davati oštriju sliko kod F:3,5 ili F:4, a najoštriju kod npr. F:8). Ako se otvor zaslona zatvara više od f:10 (za 10 Mp APS-C senzore) doći će do pojave difrakcije (ogiba) svjetlosti pa će cjelokupna slika postajati lagano neoštra i slabijeg kontrasta (makar je dubinska oštrina veća).


Tri različite dubinske oštrine postignute pri istoj žarišnoj duljini i istoj udaljenosti objekta i fotoaparata, a primjenom različitih otvora zaslona: lijevi segment F:22, srednji segment F:11 i desni segment F:3,2.

dubinska oštrina pri različitim otvorima zaslona
Povećani prikaz istog motiva snimljenog s različitim otvorima zaslona: F:22, F:11 i F:3,2. Vidljivo je blago zamućenje i gubitak kontrasta na F:22, a na F:3,2 neoštrina većeg intenziteta i pomak boje na purpurnu. Najoštrija je snimka pri F:11. Na snimkama nije primjenjeno softversko izoštravanje.

makro fotografija cvijeta
Zamućenja kod makro fotografija mogu pomoći usmjeravanju pažnje na važne detalje prizora jer se naša pažnja spontano usmjerava na oštre dijelove prizora.

dof kod kompaktnog fotoaparata
Kod kompaktnog fotoaparata dubinska oštrina je pri istoj oznaci otvoru zaslona prividno veća, pa je nemoguće zamutiti pozadinu kao kod DSLR fotoaparata. Lijek za ometajuću pozadinu je umetanje kartona jednolične boje iza motiva.

Dubinska oštrina je pojava kod koje se polje prividne oštrine proteže bliže odnosno dalje od fokusne točke, a to se može kreativno koristiti u fotografiji.

Dubinska oštrina uvelike ovisi o otvoru zaslona i žarišnoj duljini objektiva. Ako je žarišna duljina objektiva manja, dubinska oštrina biti će veća, pa je širokokutnikom od 16mm na APS senzoru slike moguće zabilježiti na jednoj snimci zadovoljavajuću oštrinu od 1m do beskonačnosti, dok će isti prizor snimljen teleobjektivom od 200 mm imati dubinsku oštrinu od 180 m do beskonačnosti). Dubinska oštrina nekog prizora na fotografiji snimljenoj kompaktnim fotoaparatom koji ima mali senzor s 10 Mp (megapiksela) biti će veća nego fotografija snimljena ekvivalentnim kutem snimanja na senzoru veće površine (npr. aps-c) s 10 Mp. Velika je razlika u postizanju zadovoljavajuće dubinske (ne)oštrine između kompaktnih i DSLR fotoaparata.

Većina kompaktnih fotoaparata ima mali senzor (mnogo manji od prosječnog DSLR senzora. Npr. jedan od većih kompaktnih senzora je 1/8″ dimenzija 7,176 mm x 5,319 mm i ima površinu od ca 38 kvadratnih milimetara, za razliku od APS-C senzora DSLR-a dimenzija 23,7 mm x 15,7 mm koji ima površinu od ca 372 kvadratna milimetra, tj skoro deset puta veću).

Faktor izreza senzora digitalnih fotoaparata (engl. crop faktor) je broj koji pokazuje koliko puta je senzor manji od punog formata senzora veličine 36 mm x 24 mm. Faktor izreza i žarišna duljina (izražava se u milimetrima) određuju vidni kut koji će se zabilježiti na senzoru (filmu), pa se na kompaktnim fotoaparatima koriste zoomovi od npr. 5 mm – 100 mm, što je ekvivalent kod 35 mm DSLR-a od 28 – 560 mm.

formati senzora Veličine senzora različitih formata u odnosu na format 35 mm

Čim je senzor manji prividna dubinska oštrina se povećava (tj. za istu veličinu objekta u kadru na fotoaparatu s većim senzorom ili filmom, potrebno je uzeti objektiv veće žarišne duljine što rezultira puno plićim poljem dubinske oštrine). Zato je nemoguće kompaktnim fotoaparatima dobiti pozadinsko zamućenje istog intenziteta kao kod DSLR-a., Za portrete je dobro da objektiv kompaktnog fotoaparata ima što veću žarišnu duljinu (oni s velikim rasponom zooma to i imaju) jer je i kod snimanja portreta poželjno da se subjekt izdvoji zamućivanjem okoline. To znači da se kod snimanja portreta udaljite od subjekta i podesite objektiv na veću žarišnu duljinu. Subjekt smjestite podalje od zidova ili drugih predmeta i primijenite veliki otvor zaslona (f:2,8 ili veći).

Dubinsku oštrinu kontroliramo i otvorom zaslona (veliki F broj = velika dubinska oštrina). Snimamo li širokokutnikom dubinska oštrina biti će dobra i kod velikih otvora zaslona. Najmanja dubinska oštrina je na teleobjektivima i makro objektivima (kod ekstremnih makro objektiva iznosi samo 0,048mm).

Jedna od pojava oko koje se vode mnoge polemika je i tzv. boke (engl. Bokeh) objektiva. Riječ dolazi od japanske riječi bo-ke što znači “estetska kvaliteta neoštrine”, pa se za pojednostavljivanje u fotografskim krugovima udomaćio izraz boke. Tako neki objektivi stvaraju neoštrinu finih prijelaza pa ih se smatra objektivima dobrog bokea, dok se kod drugih stvaraju manje ili više oštri ili purpurno obojeni rubovi koji odvlače pozornost od glavnog motiva, što je loša osobina. Boke se može popraviti malim zatvaranjem zaslona objektiva.

boke pri različitim otvorima zaslona
Boke pri F:16 i F:3,2; objektiv 200mm; Senzor punog formata 35 mm

o

Fotografija pčele: Lidija Novak – Lolo