abc_08

ABeCeDa – Svjetlo u fotografiji (1)

Svjetlo čini svijet vidljivim, bez njega ne vidimo ništa. Osim toga svjetlo je temelj fotografije. Raščlanimo li samu riječ fotografija, dolazimo do prijevoda pisanje svjetlom. Poznato je da se pod utjecajem svjetla u filmskoj emulziji mijenja srebro, i da, nakon što obradimo film u kemikalijama, dobivamo kao rezultat tih promjena vidljivu sliku.

Pritom su kemijske promjene u emulziji u razmjernu odnosu s količinom svjetla koje je palo na film: male količine svjetla uzrokuju neznatne kemijske promjene, a veće količine znatnije.

Tako nastaje fotografska slika. Mi se, međutim, ovdje nećemo baviti kemijom, nego, kao i inače, više tehnikom snimanja i estetikom. Svjetlo naime sugerira dubinu i obujam, modulira, karakterizira, stvara ugođaj, oživljava prizor, stvara dramatičnost ili poetičnost i još štošta drugo. I ponovo jedno upozorenje, podsjetnik: nikada ne zaboravite da bez svjetla nema ni sjene, a ni boje, tih bitnih sastavnica svake fotografije.

Kad govorimo o svjetlu u fotografiji razlikujemo prirodno svjetlo koje dolazi od sunca ili mjeseca (dnevno i noćno) i umjetno koje je rezultat raznih rasvjetnih tijela (od šibice do reflektora). Nadalje može se razlikovati građeno svjetlo (kada se uz pomoć bljeskalice ili reflektora stvaraju svjetlosni sklopovi ili situacije) i nađeno. Još ga zovu ambijentalno, postojeće. To je svjetlo koje se zatiće na mjestu snimanja, bilo prirodnog ili umjetnog karaktera.

Osmišljeno osvjetljavanje nekog objekta može u potpunosti izmijeniti njegov karakter. U tom se smislu često u literaturi navodi zanimljivi pokus fotografa Helmara Lerskog koji je tridesetih godina prošlog stoljeća snimio jednu osobu na oko stotinjak fotografija mijenjajući pritom isključivo karakter svjetla. Rezultat koji je dobio bilo je lice koje se u detaljima razlikuje od lica na prethodnim snimkama. Zahvaljujući svjetlu (naravno, i sjeni kao nužnom “pratitelju”) gledatelj sa fotografije dobiva niz informacija, od onih o dobu dana, o izgledu ljudi, predmeta, ambijenata, do toga da se svjetlom pokazuje emocionalno raspoloženje likova i stvara ugođaj.

Svjetlo i te kako usmjerava promatračevu pozornost.

svjetlo.1
Svjetlo je na ovoj fotografiji temeljno izražajno sredstvo.

Građeno svjetlo, bilo da je riječ o bljeskalicama (naglašavamo kod bljeskalice množinu!) ili reflektorima, gradi se po nekim shemama, no bez obzira na tu shematičnost, često i nerealističnost, ipak stvara izrazite likovne vrijednosti. Tada primjerice govorimo o chiaroscuro učinku, koji se temelji na kontrastu svjetla i tame ili o difuznom svjetlu koje je mekše, smanjenog kontrasta, a često djeluje realističnije.

svjetlo2
Što je ovdje važnije: svjetlo ili sjene?

Kod svjetla u fotografiji, a i u filmskoj umjetnosti, mogu se čuti rasprave ili razmišljanja o uvjerljivosti svjetla, svjetlosnoj logici i slično. Pritom se često zaboravlja da je riječ o fotografskom svjetlu ili svjetlu u fotografiji, što je identično kao kad se govori o kazališnom svjetlu, kod kojeg se znatno manje zahtijeva realističnost. Naravno da postoje fotografski sadržaji kad je važna sveukupna autentičnost, pa tada i svjetlosna, ali postoje i takve, koje su autorsko viđenje, pa tako i u gradnji svjetla. Možemo reći da je tu sloboda izuzetno velika, iako se može primijetiti, ako se već svjetlo gradi za neku fotografiju ili niz fotografija, nije suvišno paziti na neku svjetlosnu logiku (obzirom na izvor svjetla, naročito ako je svjetlosni simbol vidljiv u slici) i to stoga što su današnji gledatelji obzirom na to nešto kritičniji nego u ranijim fazama fotografije.

svjetlo_3
Svijetli, obojeni tragovi ovdje su posljedica dugog izlaganja nositelja buduće slike (filma ili memorijske kartice) svjetlu (duga ekspozicija). Riječ je o automobilima u pokretu.

(nastavlja se)

Krešimir Mikić

Print Friendly