Rijeka – Darije Petković: BOJE HRVATSKE / GOSPE MOJA

Darije Petković u K.U.N.S.-ovoj GALERIJI O.K.: BOJE HRVATSKE (Ciklus fotografija snimljenih na Zagreb Gay Pride-u) i GOSPE MOJA (Ciklus fotografija snimljenih u Međugorju). Otvorenje izložbe je u subotu, 22.listopada 2011. godine u 21 sat. Nakon otvorenja party, dress code u duginim bojama obavezan. Za glazbu se brine J-ZLO.

Poznati hrvatski fotograf Darije Petković nakon uspješne prošlogodišnje izložbe u Galeriji O.K. “Okupacija u 24 slike”,ovog puta će se riječkoj publici predstaviti sa svoja dva nova fotografska ciklusa: “Boje Hrvatske”, fotografijama detalja s gay pride-a  u Zagrebu, te ciklusom “Gospe moja” fotografijama nastalim u Međugorju. Izložbu će otvoriti autor popratnog teksta izložbe, povjesničar umjetnosti Branko Cerovac.

BOJE HRVATSKE / GOSPE MOJA Darije Petković   Nakon izložbe „Okupacija u 26 slika“ ( postavljenoj u Kunsovoj Galeriji OK listopada prošle godine ) gotovo u dan točno, nakon godinu dana uživanja u jarkim bojama domovine, Galerija OK će predstaviti istodobno / sukcesivno dva sjajno korespondirajuća i nadopunjujuća Petkovićeva ciklusa fotografija: Boje Hrvatske, te Gospe moja, ususret skorim vjerskim blagdanima Svih Svetih, Dušnog dana, Dana mrtvih…kako se sve u našem narodu ne zovu, te malo kasnijim ali isto skorim – izborima, na kojima se sve „boje Hrvatske“ i sve strasti žitelja Lijepe Naše sučeljavaju i upravo trse izvojevati pobjedu (nad ostalima). No Petković kao veoma suptilan, korektan i profesionalan fotograf suvereno vlada zanatom fotoreportera i urednika ekonomskih i političkih časopisa, pa nikad ne popušta „bojama“ niti političkim strastima, služeći se, veoma promišljeno i koncepcijski osmišljeno, ali i precizno, eminentno estetskim metodama. Boje, „dugine“ na vedrim kolor fotografijama sa Zagreb Gay Pride-a, u nazivu su dobile simboličan status „Boja Hrvatske“, u kontrastu  prema ne-bojama, crnoj / bijeloj na fotografijama iz ciklusa Gospe moja. Karakteristični detalji, prepoznatljivi „brendovi“, znaci, simboli, geste, rakursi, vizure, kompozicija, odabrano vrijeme, zatečena, ali odabrana scenografija / kostimografija / koreografija naše „uvijek vedre“ svakodnevice, tog blagdana za oči, osjetila i dušu – poput blistavog, hedonističkog, vazda pozitivnog i optimističkog, vazda zavodljivog i samouvjerenog, a i „fancy“, marketinški otmjenog osmijeha našega ex – premijera Ive Sanadera – čije široko nasmijano lice, en face, resi samo jednu, ali ključnu fotografiju iz ciklusa! Jer ta je fotografija u biti jedini „keyword“ za konceptualizaciju ciklusa u cjelini. Bez Premijera baš ni po čemu se ne bi dalo zaključiti da je svo to veselo, šareno, „prozapadno“ odjeveno, konzumerističko, sexy, zdravo & nasmijano, lijepo, mlado, „moderno“ društvo upravo „naše“, „hrvatsko“, da su sve te predivne boje baš „hrvatske“, a ne jednake po svim mjestima priželjkivanog „razvijeno – kasnokapitalističkog“, „liberalnog“ Zapada ( EU ). U tome je ironičan, iznimno suptilan i duhovit „catch“ umjetničkog fotografa Petkovića; ta jedna jedina fotografija svemoćno usmjerava, determinira i vodi promatračevu percepciju, interpretaciju, dekonstrukciju intendiranog značenja kako naziva izložbe tako i prezentirane cjeline „Boja Hrvatske“. Time u prvi plan analize stupa ne više neosporna ljepota i dopadljivost prizora i fotografskih uradaka već nešto sasvim drugo: politička, ideološka, marketinška pozadina svih nama „predobro poznatih“ prelijepih prizora kojima se tobože neutralno, navodno deskriptivno, kao–da-objektivno „ilustrira“ društvena svakodnevica života u, naravno, LIJEPOJ našoj Hrvatskoj.

Ponešto drugačiji, a opet komplementaran i nadopunjujući pristup motivu, u ovom slučaju trgovanju figurom Djevice Marije, Madone, Gospe, kako li sve ne nazivamo Bogorodicu, Darije Petković primjenjuje u ciklusu „Gospe moja“. Iznimno „prelijepe“ snimke iz tragovišta „vjerskom“ robom, osjećajima i navadama vjernika, ali i preprodavača, „vjerskih“ snobova, poltrona, oportunista, svekolikog stanovništva u jednoj „katoličkoj“ državi, neumoljivo iznose na svjetlo dana okrutnu faktografiju i fenomenologiju kulturnoindustrijskog odnosno religijsko/ konfesionalno / konfekcijskog marketinškog manipuliranja najsvetijim simbolima, cijelim fantazmatskim sustavom vjeroispovijesti o kojoj se radi na primjeru trženja „Gospe“. Estetske vrijednosti postaju opscenima, nekako neprimjereno „erotiziranima“, dopadljivima, kao da je riječ o nekoj pop – ikoni ili o figuri jedne Barbike, ne o – Gospi! Otud predani uzdah „Gospe moja“ dobiva prizvuk zgražanja, čuđenja, iznenađenja pred začudnim prizorima užasa trgovanja vjerskim drangulijama: Gospe moja! Asti …..! Uzviknuo bi neki Dalmatinac. Zar ne?

 Branko Cerovac